NOVOSTI

Najnovije iz Poliklinike Ribnjak

Znanstvena dostignuća, medicinski savjeti, noviteti iz Poliklinike Ribnjak i više

Prema smjernicama europskog kardiološkog društva, sportaši natjecateljskog sporta imaju 2.8x veći rizik za iznenadnu smrt od sportaša rekreativaca. Većina tih ljudi je smatrana zdrava do tada, što postavlja sumnju na detaljnost i konkretnost preventivnih liječničkih pregleda.
Problem je jedino što je sve ostalo na preporukama koje nikad nisu postale zakonske obaveze.
Najbolje i najstrožije sustave prevencije postavlja UEFA, dok se za ostale sportske saveze sa strane struke smatra kako vrlo površno pristupaju ovom problemu. Iznenadna smrt će se u konačnici dogoditi u 1 od 50 000 slučajeva. Vrlo je bitno prepoznati nositelje rizičnih stanja. Većina preporuka uključuje osobnu i obiteljsku anamnezu, fizikalni pregled i 12-kanalni EKG na dan odmora.
Tek u slučaju daljnjih potreba za konkretnijom obradom radi se UZV srca, holter, magnetska rezonanca i test opterećenja.
Za pohvalu je provedena studija u Italiji, u kojoj je zakonodavstvo popratilo medicinske preporuke prevencije. Provodila se u Veneto regiji, od 1974. do 2004., na populaciji sportaša od 12 do 35 godina (više od 42 000 sportaša). Kontrolna grupa je bila obična populacija.
Tijekom navedenog istraživanja identificirana je skupina ljudi koja je imala i do 3.5x veću šansu za iznenadnu smrt. Tu izdvojenu skupinu pratili su dijagnostikom višeg stupnja. Samim time je incidencija dovedena ispod razine kontrolne skupine, čime su spašeni životi.
Kardiološki preventivni minimum u Italiji košta 30 eura po ispitaniku, u Britaniji 150 funti, a u Hrvatskoj je još skuplje jer zahtjeva obradu u privatnom zdravstvenom sektoru.
Amerikanci su napravili istraživanje u kojem cijena spašenog jednog života iznosi između 44 i 204 000 dolara.
Italija ima najrazvijeniji sustav. Naglasak je na educiranju liječnika kompetentnih za očitanje EKG-a. Bitno je prepoznati lažno pozitivne i lažno negativne rezultate, kako bi se smanjili troškovi daljnje obrade.
Može biti slika sljedećeg: Jedna osoba i tekst


Iznenadne srčane smrti kod sportaša – zašto, kada i koliko često?
Jeste li ikada saznali što se točno dogodilo Christianu Eriksenu?
Znate li ikoga tko to sa sigurnošću zna?
Znate li da on smije igrati englesku ligu, a talijansku ne smije?
Znate li da on smije igrati za dansku reprezentaciju u prijateljskim utakmicama, a u službenim ne smije?
Slučaj iznenadne srčane smrti zapravo je ekstremno rijetka pojava (1 od 100 000, uz napomenu da to ne znači da će rezultirati smrću). U pravilu, spada pod vrstu “rijetkih bolesti”, kojih se može nabrojati i preko 30 000.
U SAD-u, osnovni kriterij za proglađavanje neke bolesti rijetkom je podatak da od nje pati manje od 200 000 ljudi, a u Europi 1 osoba na 2000 stanovnika.
Istraživanja govore da se u gotovo 40% slučajeva iznenadne srčane smrti nikad ne sazna uzrok.
Prema podacima udruženja “Parent heart watch“, poremećaj srca i krvožilnog sustava pojavit će se kod jednog od 300 ispitanika. Od svih njih, čak 72% imalo je barem jedan simptom, a 50% ih je imalo pozitivnu obiteljsku anamnezu.
Američko pedijatrijsko društvo objavilo je upitnik u kojem se nalaze pitanja na temelju kojih se, prema njihovoj statistici, može napraviti inicijalni probir:
  1. Jesi li ikada u životu izgubila ili izgubio svijest?
  2. Imaš li preintenzivne reakcije na zvukove?
  3. Osjećaš li ponekad nedostatak zraka?
  4. Imaš li u obitelji slučajeve iznenadne smrti prije 50. rođendana?
Ogroman je broj različitih dijagnoza koje mogu dovesti do iznenadne srčane smrti.
Možemo ih svrstati u dvije grupe:
  1. Strukturalne bolesti (od kojih je hipertrofijska kardiomiopatija najčešća, ali se u 10% slučajeva ne pokaže na EKG-u)
  2. Molekularne forme malignih dijagnoza
Svaki treći unesrećenik nažalost ne dobije pravovremenu i kvalitetnu reanimaciju. Uzrok je nedovoljna edukacija. Tako je, npr. u SAD-u, samo 4% populacije educirano za postupke reanimacije.
Jedino Nizozemska ima obavezno polaganje “Basic life support” te se bez njega ne može dobiti potvrda o završetku srednje škole.
Bilo bi zanimljivo napraviti istraživanje u kojem svi sportski treneri moraju opisati postupak reanimacije. U idućim tekstovima ćemo Vas upoznati s prevencijom i nedostacima sustava.
Može biti slika sljedećeg: Jedna osoba i tekst


Imao sam čast sudjelovati na online nacionalnom medicinskom kongresu – “Medicina svuda oko nas”, po tematici sporta.
Prvo predavanje bilo je na temu neurotraume u sportu. Sjajni predavač, neurokirurg iz bolnice u Dubravi, dr.med Fadi Almahariq, upoznao nas je s brojnim informacijama iz ovog područja. Smatram da se znanje koje sam stekao ničim ne može platiti.
Naime, neurotraume kod sportaša mogu se podijeliti na ozljede kostiju, ozljede centralnog živčanog sustava i ozljede perifernog živčanog sustava.
Ono najbitnije za liječnike i sportske djelatnike je na vrijeme prepoznati primarne opasnosti, kako bi se izbjegle puno opasnije sekundarne opasnosti.
Jedna od najčešćih primarnih opasnosti je potres mozga. Radi se o prolaznim poremećajima funkcije, uz uredne sve radiološke pretrage. Zahtijeva 7 do 10 dana rehabilitacije, a ponekad i duže.
Ukoliko se ne prepozna na vrijeme i sportaš doživi novu mehaničku traumu, pa makar i puno lakšu od prve, može doći do trajnog, pa i nepovratnog gubitka funkcije.
Prema statističkim parametrima sa službene FIFA stranice prikupljanima između 1998. i 2012., doznajemo sljedeće podatke – na 1681 utakmici se dogodilo oko 4000 ozljeda. U prijevodu, 2 do 6 prijavljenih ozljeda svaku utakmicu. 15 do 20% njih odnosilo se na glavu i vrat. Većina ih je nastala kontaktom sa drugim igračem, a manje od 30% udaranjem lopte.
Simptomi koje treba prepoznati su:
  1. Tjelesni (glavobolja, mučnina, problemi sa vidom, svijetlom i zvukom, umor, ošamućenost…)
  2. Kognitivni (konfuznost, zaboravljivost…)
  3. Emocionalni
  4. Poremećaji spavanja
Ozbiljnije stanje od nabrojenih je epileptični napad, a još ozbiljnije gubitak svijesti. Ta stanja traže hitnu medicinske pomoć i daljnja praćenja.
Glasgow koma skala je kriterij po kojem se procjenjuje ozbiljnost situacije (od 3 boda kao izrazito teškog poremećaja 15 bodova koje klasificiramo kao blage ili nikakve poremećaje).
Vrlo je bitno pratiti bolesnika jer se stanje preko noći može izuzetno pogoršati do nastanka epiduralnog hematoma (arterijsko krvarenje koje traži hitnu dekompresiju operacijom), subduralnog hematoma (vensko krvarenje sa potrebom operativne dekompresije) i kontuzija koje se moraju pratiti neuroradiološki, te liječiti najčešće konzervativno.
Od ostalih neurotrauma treba skrenuti pozornost na periferni sustav, sa oštećenjima kralježnice i kralježničnih živaca, kao i perifernih živaca.
Zanimljiv je podatak iz boksa, gdje se u 1.3 na 10 000 slučajeva javlja ozljeda sa smrtnim ishodom, zbog direktnih mehaničkih sila, ali i tzv. “sindroma sekundarnog udarca” (poraste intrakranijalni tlak zbog neprepoznate opasnosti i drugog kobnog udarca).
Frakture lubanje su uzrokovane jakim traumama koje dovode do pucanja aksona, poremećaja funkcije mozga i opadanja sposobnosti ili forme.
Kakve opasnosti vrebaju, govori nam primjer nogometaša starosti 19 godina, koji je udario glavom u stativu. Na pregledu je zbog manje frakture lubanje hospitaliziran, urednih funkcija i vitalnih parametara. Preko noći stanje se naglo pogoršalo, nastao je epiduralni hematom i život mu je spašen hitnom intervencijom.
Postavlja se pitanje treba li zabraniti u mlađim dobnim uzrastima udarati loptu glavom?
Nažalost, takvo nešto ne možemo zabraniti, jer bi to bilo deficitarno u razvoju mladih vrhunskih nogometaša, ali važno je – ne forsirati.
Može biti slika sljedećeg: Jedna osoba i tekst "SPORT DOC. DR. SC. FADI ALMAHARIQ DR.MED specijalist neurokirurgije "Izazovi neurotraume u sportu""


Kako roditeljima prenijeti povratnu informaciju o njihovom djetetu?
Prije nego što razradim temu, htio bih Vam skrenuti pozornost na selektivno i neselektivno odabrane sportaše. Selektivnim skautingom naše dijete je prepoznato od strane sustava kao “talentirano”, napredno i potencijalno rezultatski iznadprosječno. Samim time, približava se vrhunskom sportu i “pozvano” je na temelju nekih kriterija u vrhunske klubove, u kojima svi zajedno moramo poštivati norme. Tamo, nažalost (ili na sreću), ne možete kontaktirati trenera za baš svaku sitnicu i ne možete se uključivati u rad kluba.
Odmah u startu morate se odlučiti da li je to pravi put za Vaše dijete, a i za Vas. Čekaju Vas brojna odricanja i puno uloženog vremena i novca.
Što se tiče neselektivnih sustava, tu treneri moraju shvatiti da je prijenos informacija na liniji trener – dijete – roditelj isključivo na “njihovim leđima”. Ta djeca se nisu upisala u nogometni klub kako bi igrala u Real Madridu i vjerojatno nikad neće. Također, dosta je izgledno kako i taj trener neće nikad biti trener navedenog Real Madrida.
Prvo što moram istaknuti je komunikacija s djecom. Nećete vjerovati, ali ovdje dobivate bodove ukoliko ste čvrsti i direktni u svojim obraćanjima. Djeca vole direktnost i iskrenost, vole pohvalu, ali i uvažavaju kritiku ukoliko je zadovoljeno pravilo konstantnog kriterija.
Ukoliko imate svoje mezimice i mezimce, nema šanse da to sakrijete ostaloj djeci iz grupe koju trenirate.
Drugo je razlika u kvaliteti. Ona dosta često odgovara razvojnim fazama. Zato su Vam danas kategorije poslagane po godištima djece, sve s ciljem kako bi imali što manja odstupanja. Ali, vjerujte, ako malo više zagrabite u literaturu, shvatiti ćete da je ogromna razlika između onih koji su napunili 13 godina jučer i onih koji će za mjesec dana imati 14 godina.
Treće je vrlo bitno. Često se događa da se neka djeca moraju preusmjeriti u nižerazredni klub, jer se u aktualnom “neće nametnuti”. Strašno moramo paziti u ovom slučaju. Prava istina je zapravo baš u razvojnim fazama. Pubertet je napravio svoje i nekima treba još malo vremena da ih priroda izjednači sa kolegama. Pobogu, ne šaljete ih u lošije rangirani klub jer su lošiji i ne znaju, nego ih šaljete zbog prikupljene minutaže i prakse u razvojnoj fazi koja malo kasni, što je potpuno prirodno i normalno.
Četvrto, trenerov rezultat utakmice protiv ljutog rivala kolege ne može i ne smije biti važniji od psihofizičkog razvoja njegovih klinaca, barem u neselektivnom sportu.
Kada sve ovo zadovoljite, u ekstremnim slučajevima možete pozvati roditelja na red.


Stres frakture na svu sreću i nisu tako česte koliko se donedavno smatralo.
Naime, FIFA program koji se dotiče zdravstvene zaštite sportaša i prevencije ozljeda dijeli podatak kako otprilike svakih 4 do 5 sezona nogometni klub dobije igrača sa ovakvom dijagnozom. Nažalost, otegotna okolnost je to što su ovo vrlo “dosadne” ozljede, nakon čijeg pojavljivanja, ovisno o mjestu nastanka, do potpunog oporavka nerijetko protekne i 3 do 5 mjeseci, a uključno s komplikacijama i recidivima i puno duže.
Kako nastaju?
Za ove ozljede je u konačnici odgovorna sila smicanja (sila posmika), koja konstantno djeluje na kost. Mjesto na kojem se fraktura u konačnici pojavi zapravo je mjesto na kojem je kost dugo vremena “upijala” prethodno spomenute sile, poput magneta. U jednom trenutku sila koja djeluje na kost naprosto nadmaši kapacitet podnošenja koji kost može podnijeti i kost puca.
Gdje se događaju?
U nogometu, u 78% slučajeva, stres frakture nastaju na stopalu, u 12% slučajeva na potkoljenici, u 6% slučajeva na natkoljenici, a u 4% slučajeva na ostalim dijelovima tijela. Stres fraktura najčešće se događa na V. metatarzalnoj kosti, koja se, zbog slabe vaskularizacije, ujedno i najduže i najteže oporavlja. U pravilu, puno rijeđe i kompliciranije pucaju ostale metatarzalne kosti, posebno II. i III.
Mogu li se prevenirati?
Ne postoje jasni znanstveni dokazi koji bi sugeriraju da prevencija ima učinka, ali je dokazano da stres-frakturama kosti često prethode tzv. stres reakcije (bol i smetnje bez jasnih rentgenskih pokazatelja).
Stres-frakture bismo mogli “uhvatiti” “hop” testovima kao kontrolnim točkama. Ukoliko sportaši na test reagiraju bolovima, u narednom periodu vježbanja važno je smanjiti prijenos sila na bolno područje.
Može biti slika sljedećeg: rendgen


Jedan moj sportaš mi je postavio odlično i vrlo konkretno pitanje: “Možeš li mi u što kraćim crticama prevenirati mišićni umor i pad forme?”
Na temelju prikupljenih brojnih stručnih informacija i osobnog praktičnog iskustva, mogu istaknuti pet osnovnih komponenti navedene problematike. Svaka od njih jednako je  bitna sportašima i njihovim trenerima kako bi uspješno odolijevali ovoj problematici.
Navedene komponente su:
  1. Planiranje i programiranje sa ciljem pogađanja forme u pravom trenutku. To znači da moramo imati projekcije progresivnih razvojnih ciklusa, u skladu s terminima bitnih natjecanja
  2. Iskrena povratna informacija sportaša. Ukoliko ulaže više energije za isti rad ili mu sposobnosti opadaju, nismo na pravom putu.
  3. Optimalan ulazak u trenažni ciklus. Veliki broj ozljeda se događa upravo u početku priprema i taj period je u većini slučajeva najodgovorniji za ulaz u predstadije sindroma pretreniranosti.
  4. Smanjenje ekstenziteta intenzivnih podražaja. Broj intenzivnih treninga i njihovog pojedinačnog trajanja smanjuje se približavanjem natjecanja.
  5. Odgovarajuće složen plan i program prehrane u svrsi održavanja razine raspoložive energije te odmor i san u svrsi održavanja kvalitete bioritma.
U sportu je apsolutno nemoguće u potpunosti prevenirati umor i pad forme, ali ga se u velikoj mjeri može smanjiti. Nažalost, i ozljede i umor sastavni su dio sporta.
Ukoliko postoji netko tko tvrdi suprotno, onda ta osoba ili nije dovoljno stručna za ovaj posao ili svjesno ne govori cijelu istinu.




Ukratko


Poliklinika Ribnjak jedinstvena je ustanova na području Republike Hrvatske. Objedinjuje različite grane medicine, a sve kako bi ostala vjerna svom sloganu “Zdravlje i Ljepota. Zajedno”. Ortopedija, napredna sportska dijagnostika, funkcionalna i kineziološka rehabilitacija, estetska kirurgija i tretmani, usluge su koje pružamo svakodnevno, stručno i u skladu s najnovijim profesionalnim standardima.




Newsletter


Prijavite se za newsletter Poliklinike Ribnjak i primajte pogodnosti i novosti izravno u svoj inbox.


Don’t miss out!
Invalid email address

Poliklinika Ribnjak 2022. All rights reserved.