NOVOSTI

Najnovije iz Poliklinike Ribnjak

Znanstvena dostignuća, medicinski savjeti, noviteti iz Poliklinike Ribnjak i više

U današnjem članku pozabavit ćemo se istraživanjem na temu osteoartritisa i njegove povezanosti s povećanom tjelesnom masom i pretilošću, izvedenom od strane Lauren King i suradnika, objavljenom 2013. godine. U nastavku pročitajte do kakvih su zaključaka došli autori.

Pretilost, moderna pošast, dobro je poznata globalna epidemija. Procjene WHO-a iz 2008. pokazuju da više od 1,4 milijarde odraslih osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu, a od toga je više od 200 milijuna muškaraca i 300 milijuna žena identificirano kao pretilo.

Trend je zabrinjavajući – u posljednjih 30 godina, diljem svijeta, pretilost se više nego udvostručila. Pretilost je povezana s povećanim rizikom od niza kroničnih bolesti; poznate su implikacije za mišićno-koštani sustav, koje uključuju degenerativna i upalna stanja, pri čemu najviše dijagnoza otpada na osteoartritis i posljedičnu artrozu različitih zglobova.

OA je klinički sindrom boli i disfunkcije zglobova uzrokovan degeneracijom zglobova i pogađa više ljudi nego bilo koja druga bolest zglobova. Trenutno, od ovog simptoma pati gotovo 10% stanovništva, a prevalencija se povećava s dobi. Pretilost je najveći promjenjivi faktor rizika za OA.

Coggon i sur. izvijestili su da su ispitanici s BMI>30 imali 6,8 puta veću vjerojatnost da će u nekom periodu života razviti OA koljena od osobe s normalnom težinom iz kontrolne skupine. OA utječe na sve aspekte života kroz tipičnu simptomatologiju kojom se pacijenti prezentiraju, među kojima se ističu bol i ograničen opseg pokreta u zahvaćenom zglobu. U analizi izravnih troškova pretilosti procijenjeno je da ekonomski teret OA (koji je u izravnoj korelaciji s pretilošću) u SAD-u bio na drugom mjestu, neposredno nakon dijabetesa kao najskupljeg komorbiditeta. Sličan negativan ekonomski učinak je objavljen iz analiza provedenih u Ujedinjenom Kraljevstvu.

U budućnosti, očekuje se povećanje tereta na zdravstveni sustav povezanog s OA, primarno zbog povećane prevalencije pretilosti i povećanja ukupnog životnog vijeka stanovništva. Cilj ove studije je omogućiti pregled utjecaja pretilosti na OA u smislu kliničkog aspekta, patogeneze i ishoda bolesti.

KLINIČKI ASPEKT

Povezanost između pretilosti i osteoartritisa dobro je dokumentirana i opisana. Povezanost pretilosti i OA koljena vrlo je uska i dokazana, dok je ta korelacija nešto manje vidljiva u kontekstu zgloba kuka, što je potencijalno posljedica različitog utjecaja povećane tjelesne mase na te zglobove ili je posljedica razlika u studijama koje su ih procijenile. Utjecaj indeksa tjelesne mase (BMI) na incidenciju OA koljena i kuka procijenjen je u dvije nedavne meta-analize (uključujući kohortnu i slučaj-kontrola studiju) Jianga i suradnika. Izvijestili su o međuzavisnosti BMI i rizika od pojave OA, oboje na koljenu i na kuku (klinički i radiološki).

U njihovim analizama, povećanje indeksa tjelesne mase od pet jedinica bilo je povezano s 35 posto većim rizikom od pojave osteoartritisa koljena i s 11 posto većim rizikom od pojave OA kuka. Zanimljivo, utvrđeno je da je međuzavisnost BMI i osteoartritisa koljena znatno snažnija kod žena nego kod muškaraca, dok za OA kuka nije bilo značajnije razlike u kontektu spola.

Pretilost u ranom životu može biti posebno opasna. Holliday i suradnici otkrili su da osobe koje su postale pretile ranije u odrasloj dobi pokazuju veći rizik od OA donjih ekstremiteta (P<0,001 za OA koljena i OA kuka). Jednostruka velika populacijska kohortna studija Reijmana i sur. bavila se istraživanjem odnosa između BMI te skupno incidencije i progresije OA koljena i kuka (pri čemu su pacijenti praćeni radiološkim tehnikama) s prosječnim vremenom praćenja od 6,6 godina. U njihovoj studiji, prekomjerna tjelesna težina (BMI >25 kg/m2) bila je povezana s povećanom pojavnosti OA koljena (OR 3,3; 95% CI:2,1-5,3), ali ne i s OA kuka (OR: 1,0; 95% CI: 0,7-1,5).

Visok BMI (>27,5 kg/m2) također je povezan s progresijom osteoartritisa koljena (OR 3,2; 95% CI: 1,1-9,7), radiološki utvrđeno smanjenom širinom zglobnog prostora, ali nije bio značajan za OA kuka (OR: 1,5; 95% CI: 0,6-3,7). Analiza je prilagođena dobi, spolu i vremenskom parametru praćenja, međutim, udio pretilih pojedinaca u ovoj kohorti bio je nizak, ograničavajući sposobnost otkrivanja povećane učestalosti i progresije koja se može pripisati ovom faktoru u kontekstu OA koljena i kuka. Poveznica s kliničkim podacima također je važna, obzirom na poznati nesklad između stupnja strukturalnog oštećenja tkiva i jačine simptoma. Konačno, autori aludiraju kako će postojeće definicije OA vjerojatno tijekom vremena biti revidirane kako MRI bude sve više prihvaćen u istraživanju OA.

Nekoliko je skupina istraživača ispitivalo odnos između BMI i rizika od artroplastike. Podaci iz perspektivne kohortne studije u Velikoj Britaniji ukazuju kako je povećanje BMI-a povezano s povećanim relativnim rizikom od artroplastike koljena (RR 10.51) i kuka (RR 2.47), i to u usporedbi skupine pretilih subjekata sa skupinom u kojoj su subjekti s niskim BMI. Autori procjenjuju kako se 69% proteza koljena i 27% kuka može pripisati prekomjernoj tjelesnoj težini i pretilosti.

U drugoj velikoj populacijskoj prospektivnoj kohortnoj studiji, Lohmander i sur. također su otkrili da je BMI značajno povezan s učestalošću artroplastike koljena (RR 8,1) i kuka (RR 2,6). Jedna manja studija kontrole slučaja otkrila je pozitivnu povezanost između visokog BMI i potpune zamjene koljena u oba spola, dok je povezanost između totalne zamjene kuka i BMI slabija. Dokazi trenutno ukazuju na to da je BMI povezan s incidentnim i progresivnim OA koljena, dok su dokazi nešto slabiji u kontekstu OA kuka.

MR se pokazao kao najosjetljiviji alat za otkrivanje degenerativnih promjene zglobova i ocrtavanje ranog učinka pretilosti. Laberge i suradnici pregledavali su MR slike koljena u razmaku od 36 mjeseci kod 137 osoba srednje dobi s čimbenicima rizika za OA koljena, ali bez primjetnog radiološki dokazivog OA. Otkrili su da je pretilost povezana s većom prevalencijom i stupnjem ranih degenerativnih promjena na koljenu u ispitanika srednje dobi sa rizikom značajne progresije lezija hrskavice. Na početku istraživanja utvrđeno je da su prevalencija OA i stupanj lezije hrskavičnog tkiva koljena bili u pozitivnoj korelaciji s BMI, gdje je kod pretilih osoba u odnosu na subjekte normalne težine utvrđeno gotovo četverostruko povećanje u broju ruptura meniskusa te više nego dvostruko povećanje pojavnosti visokog stupnja defekta hrskavice. Tijekom razdoblja praćenja od 36 mjeseci, broj novih ili pogoršanje postojećih lezija hrskavice značajno je viši kod pretilih ispitanika (P=0,039), dok po pitanju progresije meniskusne lezije nije bilo značajnijih odstupanja.

Jedan centar izradio je nekoliko studija procjene zdravih odraslih osoba bez kliničke slike OA koljena temeljenih na MR dijagnostici. Prvo istraživanje pokazalo je blagotvoran učinak nemasne mase, ali štetan učinak masne mase, na svojstva hrskavice koljena tijekom 10-godišnjeg praćenja. Povećani sadržaj nemasne mase bio je povezan s većim volumenom tibijalne hrskavice, dok je povećana masna masa bila u negativnoj korelaciji s volumenom hrskavice.

Od navedenih studija, tri su se usredotočile na radiološke nalaze vezane uz patelu. Rezultati tih studija dosljedno pokazuju da je BMI u obrnutoj korelaciji s volumenom hrskavice patele na početku promatranja, gubitkom patelarne hrskavice tijekom 10 godina i defektima hrskavice nakon 10 godina praćenja. Utvrđeno je da je BMI jedan od najjačih prediktora gubitka hrskavice i regionalnih promjena u OA promijenjenom koljenu.

PROCJENA PRETILOSTI

Iako je BMI koristan alat za procjenu pretilosti te je u direktnoj korelaciji s rizikom od nastanka osteoartritisa, također se raspravlja i o drugim sličnim alatima koji bi dodatno olakšali utvrđivanje nečijeg relativnog rizika od nastanka OA. Lohmander i suradnici otkrili su da je BMI u snažnijoj korelaciji s teškim oblikom osteoartritisa (definiranim kao onaj oblik OA koji će naposlijetku rezultirati postavljanjem indikacije za artroplastiku) u usporedbi s drugim mjerama pretilosti kao što su omjer struka/bokova i postotak tjelesne masti (mjereno bioelektričnom impedancijom).

Studija kontrole-slučaja koju su proveli Holliday i suradnici ocijenila je rizike povezane s visokim BMI-om i drugim antropometrijskim mjerama pretilosti, pri čemu je posebnim anketnim upitnicima koje su pacijenti ispunjavali utvrđena povezanost pretilosti s OA koljena (OR: 2,68; 95% CI: 2,33-3,09, P<0,001) i OA kuka (OR: 1,65; 95% CI: 1,46-1,87, P<0,001). Omjer struka i bokova (WHR) na početku nije povezan s OA neovisno o BMI, dok je opseg struka bio povezan s rizikom od osteoartritisa donjih ekstremiteta.

GUBITAK TEŽINE KOD OA

Dokazano je da gubitak težine poboljšava kvalitetu života i smanjuje bol kod pretilih osoba s OA koljena. Nedavno su Gudbergsen i suradnici dokazali simptomatsko olakšanje kod pretilih osoba s OA koljena nakon što su izgubile na kilaži, neovisno o težini oštećenja zgloba. U njihovoj studiji, 175 ispitanika s BMI >30 kg/m2 s klinički dokazanim OA koljena, procijenjeno je MR-om na početku promatranja te nakon 16 tjedana intenzivne dijete. Tijekom ovog istraživanja većina pacijenata postigla je značajan gubitak težine (>10%), a 64% pacijenata doživjelo je značajno simptomatsko poboljšanje po unaprijed definiranom kriteriju odgovora. Poboljšanje boli (r=-0,05; P=0,49) povezano sa smanjenjem težine koreliralo je sa stupnjem gubitka kilaže po principu proporcionalnost, ali, zanimljivo, ne i sa strukturnim promjenama na MR-u. Slični rezultati uočeni su i u kontekstu funkcionalnosti zgloba koljena, čime se sugerira da teška degeneracija zgloba koljena ne isključuje mogućnost kliničkog poboljšanja s tegobama u slučaju gubitka na kilaži te da bi se pretile bolesnike u svakom stadiju OA trebalo potaknuti na mršavljenje. Studija Richettea i suradnika otkrila je da gubitak težine nastao kao posljedica kirurške intervencije rezultira značajnim poboljšanjem u kontekstu poboljšanja boli i funkcionalnosti zgloba. Njihovi ispitanici imali su prosječni BMI od 51 kg/m2 na početnoj razini. Pacijenti su pokazivali poboljšanje na svim WOMAC podljestvicama za mjerenje stanja zglobova – bol u zglobu (-50%; P<0,001), ukočenost zgloba (-47%; P<0,001) i funkcija zgloba (-57%; P<0,001). Izvijestili su i o smanjenju serumskog markera degradacije hrskavice (COMP), dok radiološke metode nisu provedene te se nije koristio MR za procjenu strukturnog poboljšanja hrskavice, ukoliko je ono postojalo.

Slično, Christensen i suradnici, u meta-analizi četiriju intervencijskih studija koje su uključivale ukupno 454 bolesnika s prekomjernom tjelesnom težinom i osteoartritisom koljena, otkrili su da je gubitak težine rezultirao značajnim poboljšanjem po pitanju tegoba. Gubitak težine kod pretilih osoba također može donijeti i druge koristi, kao što je to nedavno dokazano – umjereni gubitak težine (9%) kod pretilih ispitanika, s i bez OA koljena, može dovesti do poboljšanja kvalitete hrskavice (procijenjen sadržaj proteoglikana pomoću odgođene MR hrskavice pojačane gadolinijem) i debljine hrskavice, budući se smanjuje pritisak na nju.

Pretile osobe s OA koje izgube na težini mogu vidjeti poboljšanje simptoma OA iz nekoliko razloga. Studija Messiera i suradnika izračunala je omjer gubitka tjelesne težine prema smanjenju opterećenja koljenskog zgloba i definirala ga 1:4, što znači da će gubitak 1 kg težine rezultirati smanjenjem od 4 kg u mehaničkom opterećenju zgloba koljena.

ZAKLJUČAK

Ono što se za sada može zaključiti je da pretilost doprinosi incidenciji i progresiji OA, uz poseban naglasak na zglob koljena. Pretilost je također vodeći pokretač potrebe za artroplastikom i povećava rizik od operativnih komplikacija. Gubitak težine poboljšava simptome OA, ali omogućuje i sporo napredovanje bolesti. Trenutačni dokazi ukazuju da OA povezan s pretilošću nastaje kao posljedica prekomjernog opterećenja zglobova te hormonske i citokinske disregulacije. Određivanje metaboličkih mehanizama promjena zglobova povezanih s pretilošću nudi još jedan potencijalni pristup prema cilju terapije koja modificira bolest kod OA, kroz razvoj terapijskih strategija za suprotstavljanje disregulaciji proinflamatornih adipokina i daljnjih „nizvodnih“ događaja.



Na temu povezanosti pretilosti i različitih ortopedskih stanja proveden je veći broj znanstvenih studija. Moderan način života koji uključuje dugotrajna razdoblja sjedenja, neadekvatnu ishranu i fizičku aktivnost, posebice aktualizira navedenu tematiku, stoga smo se u ovom članku pozabavili pregledom literature od strane W. Zhanga, objavljenim u siječnju 2010. godine., a u kojem se u izravnu korelaciju dovode različiti faktori rizika za razvoj osteoartritisa koljena uz poseban naglasak na pretilost i povišen BMI.

Otprilike jedna od četiri osobe starije od 55 godina pati od perzistentne boli u koljenu, pri čemu jedna od deset osoba te dobi ima potvrđenu dijagnozu bolnog osteoartritisa koljena (OA). Bolest napreduje s povećanjem životnog vijeka, ali i stupnja pretilosti. Trenutno je dostupno više od 50 različitih tretmana, uglavnom različitih oblika simptomatske terapije. Međutim, dobrobiti tih tretmana samo su marginalne u odnosu na placebo terapiju, a često su i nadmašene njihovim nuspojavama. Trenutačno ne postoji učinkovita metoda modifikacije oštećene strukture zgloba koljena, odnosno način cjelovite regeneracije oštećene hrskavice. Većina pacijenata mora živjeti s ovom dijagnozom do kraja života, a samo šačica  njih može dobiti potpunu zamjenu zgloba, najčešće zbog visokih troškova navedenog medicinskog postupka. Nažalost, u ovom trenutku medicina je više-manje nemoćna te je s obzirom na raspoložive metode liječenja OA ireverzibilno stanje zgloba.

Možemo li ipak nešto učiniti po pitanju ove najčešće vrste onesposobljujućeg artritisa? S obzirom na izvanredna istraživanja epidemiologije OA koljena u posljednja dva desetljeća, moguća je – prevencija. Među nekoliko istraživanja i meta-analiza ističe se ona Blagojevića i suradnika, u kojoj su sažeti učinci glavnih čimbenika rizika, uključujući čimbenike rizika koji se mogu mijenjati (kao što su pretilost, ozljeda zglobova, profesionalni rizik) te nepromjenjive čimbenike rizika (npr. postojanje Heberdenovih čvorova, dob, ženski spol).

Za razliku od rezultata pojedinačne opservacijske studije, meta-analiza daje objedinjenu veličinu učinka uzimajući u obzir varijacije između studija, zbog čega se rezultati doimaju više generalizirani. Važna poruka ove studije nije ograničena na procjenu relativnog rizika, odnosno, preciznije, daje nam mogućnost utjecaja na promatranu varijablu (u ovom slučaju, pojavnost OA) modificiranjem čimbenika rizika. Prema omjeru izgleda (OR) i 95% intervalu pouzdanosti (CI) koji se odnosi na pretilost, primjerice, u populaciji s 25% ljudi koji su pretili, 29% OA koljena se mogla spriječiti smanjenjem indeksa tjelesne mase (BMI) s više od 30 na manje od 25. Razina koristi može varirati od populacije do populacije.

Utjecaj promatranog čimbenika rizika (pretilosti), povećava se porastom prevalencije istog. 2025. kada, prema predviđanjima, prevalencija pretilosti dosegne 60%, korist modifikacije ovog čimbenika (dakle,  smanjenja težine) bit će ogromna – 49% OA koljena moglo bi se izbjeći! Sličan populacijski rizik od osteoartritisa koljena, a koji se može pripisati pretilosti, procijenili su Felson i Zhang u svom izvrsnom narativnom pregledu literature, gdje su ukupni populacijski rizik i rizik zbog pretilosti korišteni za izračun PAR%.

Nažalost, nakon 10 godina istraživanja, stvoren je tek mali broj direktnih protokola liječenja na populacijskoj razini u svrhu sprječavanja bolesti. Veliki dio vremena i dostupnih resursa potrošen je na pronalazak svojevrsnog “čarobnog metka”, jedne supstance ili metode koja će, kako joj i kolokvijalni naziv kaže, na čaroban način izliječiti ovo stanje, a koji zapravo – ne postoji. Kao rezultat toga, učestalost OA koljena raste, kao i prevalencija bolesti, što rezultira velikim ekonomskim opterećenjem za društvo.

Osim pretilosti, postoji niz drugih čimbenika rizika koji se mogu modificirati, kao što su ozljede zglobova i profesionalni rizik, kako u prethodno navedenoj studiji navode Blagojević i sur. Uzimajući u obzir OR od 3,86 i populacijski rizik od 10% za ozljedu koljena, primjera radi, 22% OA koljena dodatno se moglo spriječiti. Koristi dobivene sprječavanjem, odnosno modifikacijom različitih čimbenika rizika, mogu biti aditivne pod pretpostavkom neovisnosti.

Teoretski, postoji mogućnost da bolest u potpunosti spriječimo eliminacijom svih čimbenika rizika. Drugi čimbenici rizika koji se mogu mijenjati, kao što su profesionalni rizik, mišićna snaga i prehrana, nisu kvantitativno ni kvalitativno pregledani.

Ipak, u sistemskom pregledu literature Blagojevića i suradnika postoje i neki ograničavajući faktori. Prvo, relativni rizici ne moraju nužno biti neovisni. Tome je tako iz razloga što meta-analiza može samo sažeti podatke dostupne iz pojedinačnih studija u kojima se relativni rizici ne mogu uskladiti sa svim drugim čimbenicima rizika, stoga OR nije isključiv. Drugo, rezultate kohortnih studija i studija slučaja kontrole treba uvijek tretirati odvojeno, budući da su skloni različitim pristranostima odabira. Kohortna studija u zajednici dala bi najbolju procjenu relativnog rizika.

“Zaštitni” učinak prestanka pušenja otkriven u studijama kontrole slučaja ne može se potvrditi rezultatima kohortnih studija zbog pristranosti odabira u dizajnu studije kontrole slučaja. U studiji kontrole slučaja, slučajevi i kontrole često se biraju iz bolnice. Kontrola su obično pacijenti s drugih odjela kao što su pacijenti s respiratornim, bubrežnim, kardiovaskularnim bolestima, dijabetesom i rakom, a koji su visoko povezani s pušenjem. Stoga, negativnu povezanost pušenja i osteoartritisa koljena ne treba tumačiti kao da je pušenje zaštitni čimbenik za OA koljena, već faktor rizika za respiratorne, bubrežne ili kardiovaskularne bolesti! Treće, iako je ovo sustavni pregled, zbog njegovog velikog opsega te pokušaja autora da se na jednom mjestu pokriju svi čimbenici rizika za razvoj OA koljena, postoji izvjesna mogućnost da su neke studije previđene.

S obzirom na opsežnu literaturu o epidemiologiji osteoartritisa koljena, željeli bismo potaknuti više meta-analiza za promjenjive čimbenike rizika (npr. BMI, ozljeda zglobova, profesionalni rizik i snaga mišića). Također, preporuka autora je i pokušati procijeniti utjecaj nepromjenjivih biomehaničkih čimbenika rizika. Iako ih nije moguće izravno mijenjati, dodatni rizik zbog njih može se smanjiti promjenom biomehaničkog opterećenja koljena, npr. nošenjem steznika za koljena i uložaka. Iako ne možemo puno učiniti u vezi s genetskim i konstitucionalnim čimbenicima rizika, možemo utvrditi razinu interakcije genetskih i epigenetskih faktora, a time i modificirati ovaj učinak.

Hranjive tvari (kao što su, primjerice, vitamini) sugeriraju se kao korisne za zglobove. U tijeku je nekoliko ispitivanja prevencije. Uskoro se očekuju nove ideje i prijedlozi na koji bi to način hranjive tvari mogle doprinijeti prevenciji OA koljena. Korisna je i analiza postojećih epidemioloških podataka o razini učinka zdrave prehrane.

Sve u svemu, OA koljena se može spriječiti, a potencijalna korist od prevencije je ogromna. Budući da osteoartritis koljena dijeli neke od čimbenika rizika (npr. prekomjerna tjelesna težina) s drugim osteoartritisima zglobova te drugim kroničnim stanjima, kao što su kardiovaskularne bolesti i dijabetes, modifikacija ovog promjenjivog čimbenika rizika donijela bi veliku korist i povećanje razine zdravlja u populaciji. Korist od smanjenja tjelesne težine u slučaju prekomjerne tjelesne težine ili prevencije prekomjerne tjelesne težine je višestruka. Ukratko, opsežno epidemiološko istraživanje potvrdilo je da su pretilost, ozljede koljena i profesionalni rizik tri glavna promjenjiva čimbenika rizika za razvoj OA koljena. Modifikacija ova tri čimbenika na razini populacije može dovesti do učinkovite kontrole OA koljena. Što prije uspostavimo primarnu prevenciju, to ćemo brže smanjiti teret bolesti.


a00358f01-1.jpg

Ozljede meniska su među najčešćim ozljedama koljena. Sportaši, osobito oni koji se bave kontaktnim sportovima, izloženi su riziku, međutim, svatko u bilo kojoj dobi može oštetiti menisk. Kada se govori o "oštećenoj hrskavici" u koljenu, vrlo često se nakon pregleda ustanovi da je u pitanju oštećenje meniska. Menisk može biti ozlijeđen zbog akutne traume ili kao rezultat degenerativnih promjena koje se događaju tijekom dužeg perioda. Ozljede meniska povezane sa sportom često se javljaju zajedno s drugim ozljedama koljena, poput puknuća prednjeg križnog ligamenta.


bol-u-laktu-1200x800.jpg

Lakat je zglob koji spaja gornji i donji dio ruke, odnosno nadlakticu i podlakticu. Lakat, kao i svi sinovijalni zglobovi, ima vlaknastu, čvrstu kapsulu koja zatvara zglob, dok  ga ligamenti i mišići stabiliziraju  prilikom pokreta. Bol u laktu može nastati zbog oštećenja mišića, tetiva, kostiju  oko zgloba. Najčešći uzrok je prenaprezanje, odnosno, prekomjerno korištenje pri čemu dolazi do blagog ili jačeg oštećenja tkiva te artrotske ili degenerativne promjene zgloba. Lakat također može biti ozljeđen kod luksacije (iščašenje), najčešće prilikom pada.


kalcifikat-ramena-2-1200x965.jpg

Što je kalcificirajući tendinitis?

Kalcificirajući tendinitis ramena nastaje kada se na tetivama ramena formiraju naslage kalcija. Tetive postaju prepoterećene uzrokujući jaku bol u ramenu. Ovo stanje je prilično često iako je uzrok nepoznat i nije povezan s ozljedom, prehranom ili osteoporozom. Osim pritiska koji nastaje nakupljanjem kalcifikata u ramenu, naslage smanjuju prostor između akromiona i rotatorne manšete što dovodi do tzv. sindroma sraza, tj. pritiska koštanih dijelova na tetivu. Kalcificirajući tendinitis najčešće pogađa osobe starije od 40 godina.

Postoje dvije različite vrste kalcificirajućeg tendinitisa ramena: degenerativna kalcifikacija i reaktivna kalcifikacija.

Degenerativna kalcifikacija

Kao dio procesa starenja, protok krvi u tetive rotatorne manšete se smanjuje. To tetivu čini slabijom te se njena vlakna  s vremenom počinju trošiti i pucati. Moguće objašnjenje promjena, je da oštećenim tetivama nastaju naslage kalcija kao dio procesa regeneracije.

Reaktivna kalcifikacija

Nije poznat uzrok reaktivne kalcifikacije. Ovo stanje uzrokuje bol u ramenu kroz faze:

Predkalcifikacijski stadij: tetiva se mijenja na način da se povećava vjerojatnost stvaranja naslaga kalcija

Kalcifikacijski stadij: kristali kalcija se talože u tetivi. Naslage se počinju apsorbirati u tijelu i nestaju. To je period kad se javlja bol.

Poslijekalcifikacijski stadij: tetiva zacjeljuje i stvara se novo tkivo.

Koji su simptomi stvaranja kalcifikata u ramenu?

Dok se kalcij taloži, moguća je slabija do umjerena bol, a često uopće ne boli. Iz nepoznatog razloga, kalcificirajući tendinitis postaje vrlo bolan kada se naslage apsorbiraju u tkivo. Ponekad bol putuje niz ruku do šake i pogoršava se podizanjem ruke. Bol i ukočenost radi kalcifikata u ramenu može uzrokovati gubitak pokreta zgloba ramena. Česta je pojava boli i tijekom noći.

Kako se dijagnosticira kalcifikat u ramenu?

Prvi korak je detaljna povijest bolesti i temeljit specijalitički pregled te ultrazvuk ramena. Ultrazvukom možemo brzo i sigurno utvrditi formiranje kalcifikata u ramenu.

Mogućnosti liječenja kalcifikata u ramenu

Glavni cilj liječenja je smanjenje boli i upale u ramenom zglobu. Općenito, kombinacija tretmana je učinkovitija od samo jedne vrste liječenja. Uz odmaranje zgloba, možemo predložiti sljedeće metode liječenja:

Protuupalni lijekovi – Mogu pomoći u smanjenju otekline ili upale u zglobu ramena i time smanjiti bol.

Injekcije – Kortikosteroidi mogu biti vrlo učinkoviti u ublažavanju upale i otekline. Učinci su privremeni, ali mogu pružiti olakšanje.

Ispiranje – Kalcifikat ramena se može isprati, odnosno, umetanjem dvije velike igle i ispiranjem područja sterilnom fiziološkom otopinom mogu se usitniti i razbiti čestice kalcija koje se zatim ispiru. Čak i ako se kalcij ne može u potpunosti ukloniti, ispiranje zgloba može smanjiti pritisak u tetivi i time prisutnu bol.

Fizioterapija – Fizioterapija može pomoći pri smanjenju boli i upale. Korištenje višestrukih ultrazvučnih tretmana , uz magnetoterapiju i vježbe je korisno i može ponuditi bolju funkciju ruke.

Terapija udarnim valom – Udarni val se koristi za stvaranje električnih valova usmjerenih na bolno područje kako bi se pomoglo razbiti naslage kalcija i omogućilo tijelu da ih lakše apsorbira. Ovaj tretman je izuzetno učinkovit u smanjenju ili uklanjanju kalcifikata ramena.

Je li potrebna operacija za uklanjanje kalcifikata ramena?

Ako smanjenje pokreta ruke i bol i dalje ometaju vaše svakodnevne aktivnosti,  usprkos svim provedenim tretmanima, može se preporučiti operacija.

Radi se o artroskopskoj, minimalno invazivnoj operaciji, pri kojoj se kroz milimetarske rezove posebno tankim alatima ulazi u prostor ramena gdje se precizno uklanja kalcifikat ramena.. Zahvat traje do sat vremena i vrlo brzo nakon toga možete ići kući.

Razlika između kalcifikata u ramenu i smrznutog ramena

Ponekad može biti teško razlikovati ova dva uobičajena problema s ramenom, međutim, općenito govoreći, kalcificirajući  tendinitis ramena u velikoj većini slučajeva dolazi iznenada, nakon provocirajućeg pokreta.

Također, kod  pojave kalcifikata pokretljivost ramena drugačije je ograničena uz različito prisutnu bol u odnosu na stanje smrzutog ramena. Ipak, još uvijek može biti izazov razlikovati ova uobičajena stanja ramena u ranim fazama. Ponekad je za dijagnozu potrebna magnetska rezonanca.

Uvijek je potrebno utvrditi stanje tetiva zgloba ramena.

Druga bolna stanja ramena:

  • Smrznuto rame
  • Artritis ramena
  • Ozljeda rotatorne manšete
  • Nestabilnost ramena

 

Rehabilitacija ramena

Bez obzira trebate li operaciju ili ne, program rehabilitacije  je vrlo važan korak u oporavku.

Vrlo je važno ojačati mišiće rotatorne manšete, jer ti mišići pomažu u kontroli stabilnosti ramenog zgloba. Jačanje ovih mišića zapravo može smanjiti pritisak na naslage kalcija u tetivi. Jednostavne promjene u načinu na koji sjedite ili stojite mogu ublažiti bol i pomoći vam da izbjegnete daljnje probleme.

Biološke metode liječenja, poput primjene  autologne plazme, svakako pomažu u oporavku potičući regeneraciju ozljeđenih mekih tkiva, smanujući bolove i povečavajući pokretljivost ramenog zgloba.

Nakon operativnog zahvata, važno je aktivirati rame na pravilan način, a to ćete naučiti u radu s našim fizioterapeutima ili kineziolozima.

Terapija može brzo napredovati nakon jednostavne artroskopske operacije. Cijelo vrijeme oporavka, vaš operater provodi redovite kontrole. Trebali biste izbjegavati vraćanje težem fizičkom radu neko vrijeme nakon operacije.

 

Individalni pristup svakom pojedincu, prvi je korak do uspješnog liječenja..

 

Vaša Poliklinika Ribnjak

 


 

image credit: user:elmundoKreis eingezeichnet von user:drongo, CC BY-SA 3.0 <http://creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/>, via Wikimedia Commons


Artroskopija-koljena..-1200x800.jpg

Artroskopija (pogled u zglob) je minimalno invazivni kirurški zahvat na zglobu u kojem se pregled i liječenje prisutnih oštećenja provodi pomoću kamere ili endoskopa i specijalnih instrumenata. Kroz milimetarske rezove, pristupa se u zglob te se mogu tretirati brojne ortopedske teškoće.


koljeno-1200x799.jpg

Koljeno je  najveći,  može se reći i najsloženiji zglob u tijelu. Ono spaja dvije kosti, bedrenu  i goljeničnu kost, između kojih se nalazi zglobna hrskavica, te meniskusi, ligamenti i tetive koje vežu okolne mišiće za kost. Koljeno omogućuje savijanje (fleksiju) i ispružanje (ekstenziju) noge, što nam zapravo dozvoljava pokret.


hallux-valgus-cukljevi-1200x800.jpg

Čukljevi, poznati i kao hallux valgus, su deformiteti zgloba palca stopala. Palac se pod pritiskom savija prema ostalim prstima, a zglob postaje crven i bolan. Pojava čukljeva obično je postupna pri čemu se struktura kostiju mijenja, uzrokujući grbu. Javljaju se bolovi i vremenom artritis.


karpalni-kanal-1200x800.jpg

Kad kažemo karpalni kanal, obično se misli na sindrom karpalnog kanala, odnosno stanje pritiska  medijanog živca djelovanjem mekih tkiva u uskom prostoru. Uslijed pritiska na živac, javljaju se simptomi koji pacijente dovode ortopedu ili plastičnom kirurgu. Čimbenici rizika nastanka sindroma karpalnog kanala su pretilost, traumatska stanja poput prijeloma, prekomjerne kretnje  ručnog zgloba, trudnoća, dijabetes i sl.


bol-u-ramenu-1200x1031.jpg

Rameni zglob je najpomičniji zglob u tijelu. Pomiče ruku naprijed i natrag. Također omogućuje ruci da se kreće kružnim pokretima i da se pomiče prema gore i dalje od tijela. Za pokretljivost ramena, uz cijeli niz ligamenata i mišića, zaslužna je i tzv. rotatorna manšeta koja se sastoji od četiri tetive. Tetive su tkiva koja povezuju mišiće s kostima. Bit će Vam bolno ili teško podići ruku iznad glave ako su tetive ili kosti oko rotatorne manšete oštećene ili natečene. Rame možete ozlijediti obavljajući fizički rad, prilikom sportske aktivnosti ili bilo kojim drugim ponavljajućim pokretima. Određene bolesti i stanja  mogu izazvati bol u ramenu. To uključuje bolesti vratne kralježnice (vrata), nakupljanje kalcifikata, kao i bolesti unutrašnjih organa.





Ukratko


Poliklinika Ribnjak jedinstvena je ustanova na području Republike Hrvatske. Objedinjuje različite grane medicine, a sve kako bi ostala vjerna svom sloganu “Zdravlje i Ljepota. Zajedno”. Ortopedija, napredna sportska dijagnostika, funkcionalna i kineziološka rehabilitacija, estetska kirurgija i tretmani, usluge su koje pružamo svakodnevno, stručno i u skladu s najnovijim profesionalnim standardima.




Mapa stranice



ORTOPEDSKI SKOROVI

Prilikom preračunavanja koristi se fiksni tečaj konverzije, koji iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR, a  koji je utvrdilo Vijeće Europske unije.


Newsletter


Prijavite se za newsletter Poliklinike Ribnjak i primajte pogodnosti i novosti izravno u svoj inbox.


Don’t miss out!
Invalid email address

Poliklinika Ribnjak 2022. All rights reserved.